Spacer  

 

 
Line

 

 
Line
 Ante Gotovina Mirko Norac Bruno Busic Zvoko Busic
       
Forum:

   Hrvati AMAC forum

 
Pise: Fra Andrija Nikic
 
 
Lazar

5. korizmena nedjelja 2005.SMRT I NOVI ŽIVOT

Prošle nedjelje smo se uvjerili da je Isus spasitelj koji nam može vratiti vid, a današnja evanđeoska poruka nas poučava da je Isus i spasitelj koji nam može vratiti izgubljeni život. Slijepca je ozdravio, kako sam kaže, da i vi progledate i vidite slavu Božju, Lazara je uskrisio da i vi vjerujete. Izveo je to kao dobar režiser: stavio je jedno pored drugoga: svjetlo i tamu, život i smrt. Pa biraj. Lazar je čovjek i umro je. Isus je Sin Božji i umro je. Lazar nije mogao sebe uskrisiti. Isusa je Otac nebeski uskrisio da smrt do njega više ne dopre. Ali mi to vjerujemo samo do pola. Da tu istinu učvrstimo i zdušno prihvatimo pomaže nam današnja Božja poruka.

Ova nas korizmena nedjelja približava Velikom tjednu i stoga je tema potpuno jasna: smrt vodi do uskrsnuća. Činjenica je, da postoje trenutci kada naša srca i naše misli razmišljaju o kraju života i pitaju se postoji li išta nakon toga, bez obzira što nam vjera govori o životu Isusa Krista.

1. Opisani događaj

Ulomak iz Evanđelja po Ivanu predstavlja nam Isusa kako suosjeća i proživljava patnju, bol zbog gubitka dragog bića. Suze Marije i Marte, sestara Lazara koji je bio umro i pokopan već četvrti dan, uvjetovale su i Isusovu žalost, suosjećanje do te mjere da je i on proplakao. Osim suosjećanja Isus očituje i snagu Duha Božjega koji preko njega Lazaru ponovno vraća ovozemaljski život. Lazar zapravo nije uskrsnuo, jer uskrsnuće je nova kvaliteta vječnog života koji se u mnogo čemu razlikuje od ovozemaljskog. Isus je Lazara ponovno vratio u prijašnji, tj. ovaj način života koji je podložan ponovnom umiranju. Ovaj događaj se dogodio prije Isusove muke i smrti na križu. Time je Isus dao na znanje kako on ima vlast i nad smrću. On to izričito i veli: «Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.« Zato koliko god nam jezivo izgledali oni posmrtni ostaci, naročito u masovnim grobnicama, kod nas i u svijetu, koje su neprijatelji čovještva ubacili, ipak time ubojice nisu zapečatili ničiju sudbinu. One kosti, oni ostaci će opet postati proslavljen i sastavni dio ljudskih osoba. Naša vjera u proslavu uskrsnuća ima svoju opravdanost ne samo zbog Isusova uskrsnuća, već i zbog zahtjeva razuma koji traži pravdu, jer bi konačno izjednačavanje onih mučenih i strijeljanih sa mučiteljima i ubojicama bio totalni apsurd življenja i postojanja.

Evanđelje svjedoči kako Isus vraća život svom mrtvomu prijatelju Lazaru, a svima što vjeruju u njega obećaje vječni život, uskrsnuće. Za Isusa smrt je samo kratki san: Ja sam uskrsnuće i život, reče Isus. Tko vjeruje u mene, ako I umre, živjet će. Nakon smrti tek je život: sretni, vječni. Jedan privremeno vraćeni u život – Lazar, i jedan uskrsnuili na vječni život - Isus, uzrok su i obećanje što čeka sve vjernike.

2. Analiza događaja

Današnje evanđelje se odvija u četiri scene. Isus i učenici, daleko od mjesta događanja; Isus i Marta; Isus pred grobom i zavjera Velikog vijeća. Apostol Ivan događaju daje središnje mjesto svog evanđelja. Njime – kao s najvećim Isusovim znakom – zaključuje prvi dio evanđelja, Isusovo javno djelovanje, a započinje drugi dio: sveta Večera, muka, smrt i uskrsnuće. Ivan motri Isusa na dvije razine. Na ljudskoj razini, Isus je prijatelj, on cijeni ljudsko prijateljstvo, tješi sestre, plače za Lazarom... Na drugoj razini, Isus ima svoj stav prema Lazarevoj bolesti i smrti, odabire svoj trenutak, angažira svoje božanstvo… A onda, ne zaustavlja se stvar na Lazaru, nego sve je u perspektivi općeg uskrsnuća.

Središnja je osoba cijele epizode ne toliko Lazar, koliko Isus. U tom smislu doista ključna je scena razgovor između Marte i Isusa. Iz toga razgovora s Martom, iz Isusova samoočitovanja proizlazi: tko je Isus u sebi, tko je Isus za nas, što smo mi njemu i što treba da – radi njega – mi budemo jedni drugima. Ne zaboravimo, dakle, baveći se uskrišenjem Lazara duboko se susresti s Isusom. U tom smislu uistinu središnja riječ jest Isusovo samoočitovanje: ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje neće umrijeti zauvijek. Te riječi odzvanjaju našim svetim poljima, Crkvinama, grobljima, drevnima naseljima s jedinstvenim stećcima i križevima. Ja sam! Točnije: Ja jesam izaziva u nama odgovor na pitanje: Vjeruješ li u ovo? Budimo se i pitamo: Što? Ne prvenstveno u opće uskrsnuće nego u Isusa Krista Životvorca, Uskrisitelja. On je jamac našega uskrsnuća. U njemu nam zasja nada blaženoga uskrsnuća! – pjeva pokojničko predslovlje. Evanđelje, dakle, želi izazvati čin naše vjere u vjeri Marte i drugih nazočnika. Današnje evanđelje ne ide do kraja, ali je vrijedno da se zamislimo u drugu stranu medalje. Ovo je sjajno očitovanje Isusove osobe za zaslijepljne farizeje još jedan odlučni povod da ostanu ogrezli u svom otporu i mržnji prema Isusu. Doista, Isus je znak osporavan, jednima na spas, drugima na propast (Lk 2,34). Upravo nakon uskrišenja Lazarova i upravo zbog toga, Veliko je vijeće zaključilo Isusa ubiti.

Uskrisenje Lazarovo iz današnjeg evanđelja najbliža je slika skorog Isusova uskrsnuća. Središnja je pažnja evanđeoskog pripovijedanja usmjerena na Isusovu pobjedu nad smrću. Život koji Isus daje Lazaru treba potkrijepiti tvrdnju: Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. Vjera u Isusa – Životvorca ima posljedice i za svakidašnji život. 3. PorukaDanas se u crkvama diljem svijeta čita i sluša što se dogodilo prije gotovo dvije tisuće godina u Betaniji. Isus je uskrisio Lazara. Isusova ljubav prema Lazaru je jača od sestarskih razmišljanja. Isusova ljubav ne poznaje granica, čak ni smrtnih. Stoga hiti za nemogućim. Grob nije konačni stan Isusovim prijateljima. Stoga viče: Lazare, iziđi van! Prijatelj je čuo Isusov poziv. Lazar sluša i iziđe. Isus ne govori mrtvacu, nego živome, i poziva druge da ga odvežu. Isus koji je život tako svakoga od nas driješi od vlastite neodlučnosti. Isus je život, on je naš život. Isus Marti govori: “Ja sam uskrsnuće i život”. U tim riječima sadržana je tajna ove evanđeoske stranice. Isus ne dolazi da nam produži ovozemaljski život. Dolazi da nam daruje život, da nam daruje sebe. Tko Isusa prigrli, grli u sebe život. “Tko vjeruje meni, također ako i umre živjet će. A tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada!” Svijet je velika kolijevka, ali nije samo to: ujedno je i velika grobnica – kosturnica. Za svakoga se negdje nalazi grob: svatko mora poći preko mosta, rijeke preko smrti na obalu vječnog života. Čovjek želi živjeti – čezna za životom, nada se životu.Jedini Isus garantira: “Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me je poslao, ima život vječni; on je iz smrti prešao u život!” (Iv 5,24). Umrijet ćemo – smrtni smo ljudi; živjet ćemo – život nam osigurava vječno živi uskrsnuli Bogočovjek: čeka nas s onu stranu smrti da s nama dijeli svoj život, svoju slavu, svoju sreću. Ne zaboravimo: Kao što je Bog Isusu datum njegove smrti pretvorio u rođendan vječnog života tako čini i Isus svojim vjernicima. Isus datum čovjekove smrti pretvara u rođendan vječnoga života. Koliko je ovim obećanjem otrto majčinskih suza! Koliko obrisano obiteljskih žalosti! Koliko je očajnika smirilo. Koliko je srdaca utješilo. Koliko je duša oslobodilo od osude vječne noći.

Uskrsnuće je drugačija stvarnost koju možemo početi razumijevati razmišljajući o "povratku iz mrtvih". Ako se neka osoba može vratiti u život nakon što je bila stvarno mrtva – osobito ako je poput Lazara bila četiri dana u grobu – onda moramo shvatiti da postoji neka moć nad životom i smrću i moramo shvatiti da smrt nema konačnu riječ u našem životu.

Znakovi življenja i vjerovanja u uskrsnuće su ljubav prema Bogu i bližnjima. Mi također vjerujemo u otpuštenje grijeha i sposobnost opraštanja onima koji su zgriješili protiv nas. Neka ova korizma obnovi te znake uskrsnuća: ljubav i oproštenje. Neka naši životi budu ispunjeni Božjim djelima jer njegov Duh živi u nama.

Molimo za sve ljude da ih Bog oslobodi zaslijepljenosti i konačnog otvrdnuća u zlu. Privedi k sebi i otporne, buntovne naše volje. Od protivljenja božanskoj istini i ljubavi oslobodi nas Gospodine. Amen!

 
Line

Copyright @2003 - 2005 Hrvati AMAC forum.

   
 
Line

AMAC forum

 

 

AMAC Forum

Hrvatski list

Usudjujem se reći da je danas pokrenuta hajka na Gotovinu. Traže ga na sve strane, ispituju ljude. Da, on je bio ovdje u Betaniji, 17. ožujka 2001. godine na programu duhovne obnove. No, tada nije bilo nikakve potjernice za njim. Ono sto ja mogu reći o njemu je činjenica da je on častan i moralan čovjek, da stoji iza svojih riječi i djela, i čudi me kako se za takvim čovjekom može objaviti potjernica i poduzimati takva hajka!

 

 

Hrvatski list

ktualno
Gotovina VAZNIJI od EU /Hrvati AMAC- podrska Anti Gotovini

D Jucer je na HTV-u bila Hloverkina emisija Otvoreno na temu A. Gotovine i vrijedi je komentirati:

Prvo, dva 'advokata' vlade koji su zastupali ideju obvezatne suradnje sa sudom u Haagu bez obzira sto odatle stizalo nasli su se u opasnoj manjini i djelovali poput dva zombija koji bez obzira sto ih se pita uvijek daju isti odgovor.
U emisiji se najbolje pokazao Ivo Pukanic koji je posve otovoreno ismijavao vladino ponasanje dajuci podrsku Gotovini izlazuci njegovu 'logiku'.

Ali najbolje je doslo na kraju! U emisiji je postavljeno pitanje "Mislite li da se A. Gotovina treba predati prije 17 ozujka?".

90% odgovora je glasilo 'ne' a samo 10% 'da'.

Eto, tu se najbolje vidi zastupa li ova vlada prioritete koje je sam smislila ili one prioritete za cije zastupanje su joj mandat dali biraci na proteklim izborima.

Dakle, Kako je "Ognjistar" davno napisao( "Ognjistar u mRacnoj demoNkraciji", NAJVAZNIJEG ZIVOG Hrvata cekaju sudbonosne DUZNOSTI. U clanku "Gotovina, najvazniji zivi Hrvat" mislio sam upravo na duznost Predsjednika Opsirnije